SVAŠTARA
NEZAPOSLENI
Uvod
  • Zahvaljujem na posjeti , ujedno želim da ostavite komentar, neće biti cenzuriran ili obrisan ma kakav on bio. Hvala na strpljenju.
Blog
petak, veljača 10, 2012
»Sveti oče! Danas su oči čitavog čovječanstva, koje krvari iz tisuća rana, upravljene na Vas, koji udesnim značenjem Vašega imena nosite ljudskom rodu ono što mu treba, nebeski mir. Noseći svijetu mir, mislite, Sveti oče, na hrvatsku naciju, uvijek vjernu Kristu i Vama. Mlada hrvatska država, rođena u strašnijim i težim prilikama nego bilo koja država kroz više vijekova, boreći se očajnički za svoj opstanak, pokazuje sa svim tim u svakoj prilici, da želi ostati vjerna svojim sjajnim katoličkim tradicijama i osigurati bolje i jasnije izglede Katoličkoj crkvi u tome kutu kugle zemaljske. U protivnom, njezinom propašću ili fatalnim smanjenjem — tisuće najboljih hrvatskih vjernika i svećenika žrtvovale bi dragovoljno i rado svoje živote da zapriječe tu strahovitu mogućnost — ne bi bilo uništeno samo onih 240.000 prijelaznika sa srpskog pravoslavlja nego i čitavo katoličko pučanstvo tolikih teritorija sa svim svojim crkvama i svojini samostanima.

Prema prirodnom poretku stvari, ako Bog ne bi učinio neko veliko čudo, napredak je katolicizma usko povezan uz napredak Hrvatske Države (ustaške NDH — prim. aut.), njegov opstanak uz njezin opstanak, njegov spas uz njezin.

Sveti oče! Vjerujući duboko u Božansko milosrđe i u Božansku Providnost, čijim ste izabranim oruđem, preporučavamo Vašoj očinskoj brizi i Vašim molitvama našu Nezavisnu Državu Hrvatsku, smatrajući da time u isto vrijeme na najbolji način preporučavamo Svetu vjeru u mojoj domovini i na Balkanu. U presvijetlom srcu Isusovom uvijek najodaniji nadbiskup i metropolit zagrebački — Alojzije Stepinac«.[1]

Ove riječi iz apela dugog devet tipkanih stranica koji je uputio papi Piju XII 13. svibnja 1943, kada su kola fašizma sve ubrzanije kretala u provaliju, odražavale su ne samo povezanost zagrebačkog nadbiskupa nego i njegovu riješenost da do kraja brani i spašava ustaški režim. Taj apel istodobno govori koliko su Stepinac, klerofašizam i rimska kurija bili zainteresirani za opstanak NDH, dovodeći to u vezu s opstankom katolicizma u ovom dijelu Evrope. Jer, kada bi nestalo te nacifašističke tvorevine (NDH), propao bi i onaj veliki rezultat obraćenja s pravoslavlja na katolicizam, o čemu govori nadbiskup u svom apelu. Upravo u toj činjenici i leži bit zajedničkih interesa Vatikana, episkopata i ustaškog režima.

Nesumnjivo, to je dio strategije Vatikana koju razvija dugim desetljećima i stoljećima, dio planova o ekspanziji prema istoku, u kojima su sredstva uvijek podređivana cilju.

Duh klerofašizma u Rimokatoličkoj crkvi u nas je eskalirao dolaskom Stepinca na položaj zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Biskupske konferencije. Razvijale su ga mnogobrojne laičke i političke organizacije i društva pod okriljem crkve, poput križara (Veliko križarske bratstvo, Veliko križarske sestrinstvo) i mnogih drugih, ujedinjenih u snažnoj Katoličkoj akciji, svojevrsnoj političkoj stranci. Pokoljenja svećenika i redovnika odgajana su u militantnom duhu kleronacionalizma. Križari i dužnosnici Katoličke akcije infiltrirali su se u sve pore društva i indoktrinirali vjerničke mase pod geslom: jedna crkva — jedan narod, jedna država — jedan narod! Odatle je i uspostava ustaškog režima od strane klerikalaca proglašena plodom njihove borbe. Veličajući osnutak NDH, klerofašistički »Katolički list« u broju 21, 1941. godine, piše:

»...Pravoslavni element u NDH neće moći više vršiti promičbu. On će biti povraćen u svoje prirodne granice, kako to traži životni interes zapadne uljudbe. U Vatikanu su svjesni značaja velikog uskrsnuća NDH. Stoga je razumljivo da je taj događaj kod Svete stolice izazvao živo zadovoljstvo...«

U mnogim prilikama isticano je (jednako od crkvenih predstavnika i ustaških funkcionara) da je NDH nastala voljom božjom, da je ustaški režim Providnošću i Bogom predodređen da vlada na ovom prostoru. »Katolički list« u broju 25 (1941) objavio je razgovor doglavnika Mile Budaka s predstavnicima »Katoličkih muževa« (organizacija u sklopu Katoličke akcije — prim. aut.), gdje kaže:

»Hrvatski narod je dokazao da je dorastao za stražara na evropskoj predstraži, jer je uprkos najužasnijim nasrtajima ne samo spriječio poplavu Evrope, nego sačuvao i rasne i krvne odlike svojih praotaca i vjeru svojih djedova. Katolička akcija ima za to velike zasluge...«

A krčki biskup dr Josip Srebrnić u propovijedi odmah po dolasku ustaša na vlast:

»Dragi vjernici, radujte se i vi majci našoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Bog nam je majku uskrsnuo. Budimo Bogu iz dna duše zahvalni na ovome daru...«[2]

U isto vrijeme i istim povodom oglasio se i senjski biskup dr Viktor Burić:

»...Božja je Providnost htjela da se ostvarilo ono za čim su dugi vjekovi čeznuli, za čim su generacije naroda uzdisale; oživotvorilo se ono što je najveći zemaljski ideal rodoljubivog svećenstva i vjernika naših dijeceza od davne prošlosti do naših dana. Nakon mnogih borbi i trpljenja neodoljiva narodna težnja za slobodom, pravdom i zadovoljnim životom okrunjena je konačno uspostavom Nezavisne Države Hrvatske... U neprekidnom nizu među istaknutim narodnim borcima nalazimo lijepi broj službenika oltara, što nas napunja posebnim ponosom...«[3]

Đakovački biskup Antun Akšamović u Korizmenoj poslanici, na početku 1942. godine, uz tvrdnju da je NDH u stvari nagrada za vjernost Hrvata Svetoj stolici, piše:

»Gospodin Bog je u svojoj milostivoj pravednosti uslišio naše molitve. Prošla godina 1941, naša jubilarna godina, bila je ispunjena trijumfalnim manifestacijama opće narodne radosti povodom proglašenja NDH. Veliki osloboditelj hrvatskog naroda udružen s vođom Njemačkog Reicha i s Duceom susjedne Italije, nakon osam i pol stoljeća udara temelje uskrsloj državi Hrvatskoj. Poglavnik naše mlade NDH i njezine oružane snage obnavljaju duh hrvatskih vitezova u snažnom zovu: ZA DOM — SPREMNI! Poglavnik duhovnog vrhovništva obnavlja duh crkvenog jedinstva u suvremenom zovu: Natrag vjeri otaca! Jedinstvo je u Katoličkoj crkvi...! Tako će NDH izgraditi predziđe kršćanstva protiv bezbožnog boljševizma... da pobijede pravda i istina, da svršetkom ovoga rata pobijedi sveta Katolička crkva...«[4]

Pavelić je 18. svibnja 1941. godine posjetio Mussolinija i papu Pija XII. Prvome je poklonio velik dio teritorija Hrvatske (medu ostalim i one dijelove na kojima su se nalazile hrvatske dijeceze na čelu kojih su bili biskupi Srebrnić i Burić), a drugom se zakleo da će ognjem i mačem štititi interese crkve. Složio se sa Sv. stolicom da od đakovačke biskupije anektira Baranju i priključi je mađarskoj (kaločkoj) biskupiji, shodno »realnoj situaciji« da je u diobi plijena raskomadane Jugoslavije taj dio našeg teritorija (dakle, Hrvatske) pripao fašističkoj Mađarskoj. Ni Stepinac, ni Akšamović, ni Burić, ni Srebrnić nisu imali ni riječi prigovora na tu sramnu izdaju.[5]

Rimska kurija, Hitler, Mussolini, Pavelić, Budak, Stepinac i klerofašisti našli su se na zajedničkom poslu kao »obnovitelji« preporođene i od pravoslavlja oslobođene Hrvatske. Ciljevi ustaške NDH potpuno su se podudarali s ciljevima rimske kurije i klerofašističkog vrha crkve pod Stepincem.

To je i predodredilo djelovanje nadbiskupa Stepinca, njegovo ponašanje tokom rata i kasnije. Postao je aktivan činbenik i kreator mnogih zbivanja vezanih za »legalizaciju« i život te okupatorske tvorevine — »NDH«. Sudjelovao je u njezinu proglašenju, najprije sa Slavkom Kvaternikom, a potom i s Antom Pavelićem. Priredio je svečano primanje za ustaše — povratnike, a već 21. travnja 1941. godine okružnicom pozvao podređeni kler i vjernike da lojalno surađuju s ustašama i Nijemcima. Utirao je put koji je postao koban za crkvu i vjernike koji su ga slijedili.

Ubrzo 1941. godine papa Pio XII imenovao je dr Stepinca vrhovnim vojnim vikarom, vrhovnim dušobrižnikom cjelokupne Pavelićeve vojske. Postao je vojni vikar »sine titulo«, što će reći bez naziva, jer još ni Vatikan nije de iure priznao NDH državom, ni njezine oružane jedinice zaraćenom stranom, pa je »vrhovnog vojnog vikara« stavio pod jurisdikciju talijanske (okupatorske) II armije. Stepinac je svojim zamjenicima imenovao svećenike, zaklete ustaše, Vilima Cecelju (u činu ustaškog dopukovnika) i Stipu Vučetića (viši stožerni dušobrižnik). Po istim kriterijima postavio je u svim ustaškim i domobranskim jedinicama vojne kurate, dušobrižnike. Bezbroj primjera govori o tome da su se vojni dušebrižnici češće i vještije laćali noža i puške, nego križa.

Svećenici dušobrižnici bili su ona moralna snaga koja je duh ustaštva prenosila i bdjela nad njim u svim oružanim jedinicama Pavelićeve države. Bilo ih je više stotina, od kojih su mnogi izvršili gnusne zločine nad nedužnim narodom. Nije stoga slučajno što je Pavelić, uvjerivši se koliku je polugu dobio u službenoj crkvi, već uoči nove 1942. godine održao dušobrižnicima govor hvalospjeva:

«... Najveća je zadaća vojnih svećenika da vrše duhovno izgrađivanje onih na kojima stoji sigurnost naroda i države. Njihova zadaća jest koliko časna, toliko i teška. Mene veseli što su se ispunile moje nade u naše svećenstvo, i ja im čestitam na velikom uspjehu u radu. Siguran sam da će pod njihovim duhovnim vodstvom hrvatska vojska biti dostojna hrvatske vojničke povijesti i da će potomstvo dugovati zahvalnost njima što su u vojsku NDH unijeli zdrav ustaški duh i moral, kao i odvažnost u borbi protiv neprijatelja unutra i vani.«[6]

Otada pa dalje sve veći broj svećenika i redovnika, potaknut držanjem episkopata i nadbiskupa Stepinca, sudjeluje u organiziranju i učvršćivanju ustaške vlasti. Na stotine svećenika, redovnika, viših i nižih prelata, biskupa (sarajevski biskup Ivan Šarić, križevački biskup Janko Šimrak, banjalučki biskup Jozo Garić, mostarski biskup Petar Ćule i dr.) sudjeluje u ustaškoj vlasti. Medu ostalima, u zločinima se ističu Vilim Cecelja, župnik iz Kustošije, fra Didak Čorić iz Jaske, Ivan Nikšić, župnik iz Slunja, Dragutin Marjanović, kapelan iz Slavonskog Broda, Martin Gecina, župnik iz Rečice, don Mate Moguš, župnik iz Udbine, Anto Đulić, župnik u Dvoru na Uni, Josip Astaloš, župnik u Dalju, fra Petar Berković u Drnišu, fra Ivan Hrstić u Sinju, fra Stanko Milanović u Imotskom, don Ilija Tomas i don Jure Vrdoljak u Čapljini, fra Srećko Perić u Livnu, Božo Bralo, župnik u Sarajevu, fra Radoslav Glavaš-Mikan u Ogulinu, Josip Bujanović-Jole iz Gospića...

Popis je podugačak. Nezaobilazno je dvadesetak franjevaca iz Širokog Brijega, koji ognjem i mačem, puškom i nožem, učvršćuju novu ustašku vlast. Tu su fra Velimir Šimić, fra Karlo Grbavac i fra Mijo Čuntić s terena Duvna, fra Ante Klarić iz Bosanskog Samca, fra Emanuel Rajić iz Donjeg Vakufa, Ivan Miletić, župnik iz Višegrada, Dragutin Kamber, župnik iz Doboja, Branimir Župančič, župnik iz Bosanske Gradiške i mnogi drugi, koji su se stavili u službu mračnog režima.

Nije malen broj svećenika koji su postali koljači, višestruke ubojice. Među svim zlodjelima ističu se fra Miroslav Filipović-Majstorović (bio je i komandant logora u Jasenovcu), zatim svećenici Brekalo, Čulina, Cvitan, Josip Vukelić, Dionizije Juričev, Jole Bujanović (postao čak veliki župan u Gospiću) i drugi.

Mnogi svećenici rade i za neprijateljsku obavještajnu službu, špijunirajući i denuncirajući svoje vjernike. »Grešnici« koji su pred oltarom otvarali svoja srca završavaju u logorima, zatvorima ili pod ustaškim noževima. Špijunažom su se bavili fra Ilija Božić, fra Božo Grebenarović, fra Marijan Stašić, fra Bozo Bralić, Ciprijan Lisica, Matija Crnković, fra Krsto Kržanić, Vendelin Gasman, Miroslav Beruh, fra Ljubo Hrgić, Riko Ribić i niz drugih.

Mnogi svećenici činili su zločine (uključujući i one oko pokrštavanja pravoslavaca), čime su natovarili tešku političku hipoteku svojoj crkvi, deformirajući božje načelo »ljubi bližnjega svoga« u »ubij bližnjega svoga«.

Sve je to, dakako, bilo vrlo dobro poznato nadbiskupu Stepincu, ali zbog tih općepoznatih, neskrivenih nedjela i sudjelovanja u njima ni jedan svećenik nije ukoren ni kažnjen od svojih starješina. Službena crkva pod Stepincem bila je previše inkorporirana u ustaški sistem. Kad bi ustala protiv političkih zloupotreba svoga klera, morala bi ustati i protiv politike i zlodjela režima, u ime i za koji je kler prljao ruke.

 i

LUN1 @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
POSEBNI LINKOVI
Nema zapisa.